Wednesday 9 July 2008

PRESTUP - Jul 2008

KOLEKCIONAR

M. je akademik i pisac koji sakuplja bioskopske karte i uredno ih lepi u albume, markirane nazivima filma, datumom i lokacijom. G., prevodilac i nastavnik, ne može da odoli kamenju neuobičajenog oblika i omiljene uzorke svakodnevno preslaže po dovratku prozora u spavaćoj sobi. U 10. nastavku Kjeslovskog ‘Decalogue’ čovek se odriče bubrega da bi upotpunio seriju poštanskih markica nasleđenu od oca, Nadin, jedan od likova iz Linčovog ‘Twin Peaks’-a, svojy usamljenost ušuškava tepajući staklenim figurinama izloženim u dnevnoj sobi.

Primera je bezbroj a zajednički imenitelj je očigledan: kolekcionarstvo, još poznato i kao pasija ili strast (u ekstremnim slučajevima opsesija), sistematsko sakupljanje srodnih objekata uglavnom iz ličnih i apsolutno intimnih razloga, ali neretko i s pretenzijom potencijalne zarade. Jer, kolekcionar vremenom jako često postaje i ‘diler’, menjajući manje željene ili duplirane delove kolekcije i stalno držeći u vidu kretanje - ponudu i potražnju, datog ‘tržišta’.

Najučestaliji scenario obilčno izgleda ovako: nekoliko prvih komada, često misteriozno zalutalih baš u pravcu budućeg kolekcionara bez njegove svesne odluke, i zavisnost je rođena. Stvorila se imaginarna slika koja želi da se upotpuni, poput fiktivnog albuma sa sličicama, i potraga je započela. U međuvremenu, svaki novi primerak i dodatak kolekciji postao je svedokom vremena, napora, zbira specifičnih uslova koji su doveli do pridobijanja baš ovog ili onog ‘komada’ i eto antologije priča koja svaku kolekciju drži na okupu i čini je autentičnom, kako god ona bila vrednovana na klasičnoj skali finansijke isplativosti.

Satovi, ukrasne šolje, posteri, ploče, foto-aparati, kutije od cigareta, telefonske kartice, papirni ili kovani novac, sveće, magneti za frižider, upaljači, podmetači za čaše – kolekcionarstvo podjednako podrazumeva sakupljanje antikvarnih umetnina koliko i naučno-fantastične ‘memorablije’, kao i sve između. Kompletna lista kolekcionarskih ‘fetiša’ verovatno je i sama po sebi neka vrsta kolekcije.

Umetnost i kolekcionarstvo oduvek su bili naročito srećan par. Kolekcionari koji investiraju u određeenog umetnika ili žanr znaju da odrede i čitavu epohu, kao što je slučaj sa Čarlsom Sačijem (a od nedavno i s Ruskim magnatom Abramovičem) ali postoji i situacija u kojoj umetnici od svojih kolekcija prave dela umetnosti, što je često slučaj u ready-made-u ili kolažu. Možda najbolji primer ovoga je Madelon Vriesendorp, koja je svoju celoživotnu fascinaciju najraznorodnijim bizrnim objektima pretvorila u samu umetnost, translirajući bavljenje marginalnim, ofovanim materijalom i njihovo pre-uobličavanje, pre-formulisanje u drugačiji kontekst u svojevrstan kreativan proces.

Zbirka razglednica Amerike započeta ’70-ih sa suprugom – Rem Koolhausom (s kojim se postpisuje kao jedan od osnivača sada već gotovo drsko prestižne OMA), bezbroj minijaturnih lutkica i svega ostalog što čini pre svega ambijent njenog studija i životnog prostora izloženo je po prvi put ove godine u prostorijama Arhitektonske asocijacije u Londonu, zajedno sa slikama i skulpturama, u postavci pod nazivom ‘Svet Madelon Vriesendorp’. Kolekcija, u ovom slučaju, nije samo predmet umetničke inspiracije (ili nedajbože zarade) već je i sama umetničko delo, odraz karaktera i tananih ličnih preferenci u izboru predmeta u neposrednom okruženju na kojima se imaginacija i stav reflektuju na podjednak način kao i kod bilo kog drugog (standarnijeg) oblika umetničkog ostvarivanja.

Kolekcija može da bude hobi, ukras, izvor novca, zbir dragih predmeta, statusni simbol, a ponekad i ceo život ali u svakom slučaju je ogledalo samog kolekcionara i, poput odela, mogući način za prezentovanje sopstvenih afiniteta.

Za mene lično – sve je počelo sa stripovima. Zbirka svih epizoda Marti Misterije i Dilan Doga podjedanko, zajednički oformljena sa sestrom Marijom negde cirka pre-990-e bila je svojevremeno jako visoko kotirana širom Zvezdare (ali isto tako dobro čuvana od strane gorepomenute M. uglavnom pretnjama o lomljenju ekstremiteta u slučaju nedozvoljenog iznošenja primeraka iste iz zajedničke porodične kuće). Vaš skromni autor, utoliko, zna jako dobro kakvo je zadovoljstvo promeniti više Stripoteka i nekoliko Strip82 za (dugo traženi) Martijev broj 5, na primer, nakon pola dana vukljanja (na osnovnoškolskim leđima teške) torbe s ‘robom’ šesticom do tezge kod Vuka i do dan danas ne može da odoli (od skora) ‘grafičkim romanima’ u kakvom god obliku ih i gde god sretne, sve u ‘višem cilju’, za kolekciju...I zbog toga podržava, opravdava, razume, i sveusvemu pozdravlja svako grozničavo i nekontrolisano odavanje ‘demonu’ kolekcionarstva, građenju ličnih spomenika prolasku vremena i uspomenama, koliko god su pokušaji za realizaciju istih besmisleni, fatalistički ili unapred osuđeni na propast.

1 comment: