Tuesday 8 July 2008

Gradski Moral


U parku kod SKC-a sedim na našem mestu, na jednoj od klupi odmah ispod male pozorišne scene, u kožnjaku i paladijumkama, sveže pazarenim u Londonu. Vadim iz džepa paklu mekog Marloboro-a i palim cigaretu. Uzbuđena sam, jer sam upravo videla Milana Mladenovića u knjižari JDP-a, kako prelistava knjige. Danas sam srećne ruke.

Nalazim se s drugaricama da idemo na neki koncert u Dadovu. Naš upravo formirani bend ‘Gradski Moral’ imao je već čitave 2 probe i pomalo sam zabrinuta jer nam repertoar i dalje ne premašuje ‘Sex and Violence’ od Exploiteda. Bubnjarka jedino može da drži ‘keca’ a basistkinja uporno promašuje žicu na kojoj treba da svira, iako tvrdi da je vežbala. Moja karijera vokala u sve-ženskom pank bendu ne izgleda najbolje ali se ne brinem puno. Ionako nisam više baš TOLIKO luda za Ramonsima i Toj Dolsima, kao prošle godine i jedina sam u grupi koja ne nosi martinke i ne potpisuje ime sa zaokruženim A. Nekako mi je žao da razočaram moju profesorku klavira, Ljiljanu Ponomarev, koja se onoliko trudila da me ubedi da ne nosim zihernadle po teksas jakni. Mada slušam KUD Idijote. Oni su super. Sviđaju mi se više od Psihomoda. Imam na kaseti i sveže snimljen ‘Faith No More’ i ‘skinula’ sam sve reči za ‘From Out of Nowhere’ ali nema šanse da to ikada uvežbamo. Možda bi mi bilo bolje na filmu, ionako sam se već pojavila u ‘Kako je propao rokenrol’ pre 2 godine. Za 15 minuta statiranja imali smo svi za po picu i koka-kolu, to nije tako loše. Ko zna. Škola je ponovo počela ali možda ponovo bude nekih demonstracija, kao u martu. Letos, kad smo išli u letnju školu engleskog, naš let za London nije stao u Zagrebu, nešto se dešava. Već drugi srednje. Nemam pojima šta ću da studiram.

Razmišljam gde je najbolje mesto da proslavim rođendan. U KST-u je previše obično, tamo idemo svakog utorka, više bih volela da konačno izađem na Akademiju, gde sam čula da ide i ona Luna Lu što ima ludu emisiju na radiju, i gde idu stariji, ali nema šanse da iko ostane posle 12. Znam da na Mašinac izlaze metalci u PUMA patikama i uskim farmerkama ali možda to nije loša ideja. Petkom je mešano. Bolje od Bonafidesa ili Mažestika, tamo se sluša Dino Dvornik i Fanki Haus Bend, neka hvala. Znam da moj brat od tetke može negde da kupi travu, mada ne znam kako se to radi – isprazniš cigaretu, umesto filtera ubaciš karton pa onda usisaš travu i duvan unutra, tako sam nešto čula. Duvanje lepka ili bensedini s pivom ne dolaze u obzir. Dečko bi me ubio. Mada me nije baš i nešto briga za njega, promenio se od kada je postao rokabili, više ne nosi fajerku i pocepane ‘petsto kec’ i ne znam šta da mislim o toj opsesiji frizurom, ali bolje nego da nosi dizelke ko sestrini drugari iz kraja što idu u šoping u Trst. Bezveze. Seljaci. I dalje zajedno gledamo MTV na 3.Kanalu ali on ne voli stripove kao ja, nije u novoj pomami za Pepersima i ne slaže se s mojim drugaricama iz ‘Gradskog Morala’. One nose karirane pantalone i čiroki i sve ‘furaju’ s pankerima ili skinsima. Mada, ja nisam luda za fudbalom pa mi ni skinsi nisu nešto. Ali mi se sviđa onaj iz benda koji slušamo večeras u Dadovu. Ma videćemo. ’91. je, punim 16 godina, imam svoj bend u Beogradu i život je lep.

* Objavljeno u PRESTUPu, u maju 2008. na temu 'Kontrakultura'.

No comments: