
Nazad na planeti Zemlj, direktna refleksija kondenzacije prostorno-vremenskih odrednica, rezultata fin de siècle industrijalizacije i globalizacije, na arhitekturu i fotografiju (pa odatle via kolaža i ready made-a nadalje) otškrinula je vrata u dovoljno nepoznatu dimenziju otvorenog dijaloga za dalji razvoj i moguću ulogu umetnosti na čijem ulazu je teško ne spotaći se o Le Kobizijea i Rodčenka. Ja lično volim da ih zamišljam u pozi Marine i Ulaja u Imponderabilia performansu (1976.), ali to je moja individualna fantazija.
Le Corbusier, The Art of Architecture, (Barbican, London, 19. februar - 24. maj) i Rodchenko and Popova: Defining Constructivism (Tate Modern, London, 12. februar - 17. maj) - sinhronizovane izložbe upravo ovog para modernista verovatno su njena najbliža moguća realizacija u realnosti.
Le Korbizije / Rodčenko: (neke) sličnosti i razlike

Slikarstvo: kao domen za eksperimntisanje u oblasti prostora, linearnosti i kolorita. Le Korbizije mu je posvećivao istu pažnju kao i arhitekturi većim delom karijere a Rodčenko mu se nakon prvobitnog odbacivanja posle 5x5=25 izložbe (1921.) vratio u 1930-im kao osnovnom mediju izražaja.
Fotografija: kao meta-modernistički prozivod mehaničkog doba. Le Korbizije je pored poznatog običaja da se slobodno koristi fotografijom i kolažem u razvojnoj fazi projekata uveo paksu fotografskog arhiviranja po njihovom završetku. Rodčenko se smatra najvećim revolucionarom ruske avangardne fotografije i opus koji je iza sebe ostavio sadrži seminalna ostvarenja ovog medija.
Perspektiva: pod uticajme prvih letova avionom. Obojica umetnika delili su fascinaciju ptičijom perspektivom.
Publicistika: kao sredstvo eksploracije i izražavanja ideja. Sam pseudonim ‘Le Korbizije’ skovan je kao ime žurnalističke persone Charles Édouard Jeanneret Gris-a za prvi broj magazina L’Esprit Nouveau (1920. - 1926.) koji je uređivao zajedno sa slikarem Amadée Ozenfant-om dok je najbolje poznati Rodčenkov doprinos uglavnom vezan za naslovne strane Lef-a (1923. - 1928.); izbor i upotrebu reči Rodčenko je prepuštao Majakovskom, iako je i sam pisao za magazin Anarchy pod pseudonimom ‘Anti’.
Internacionalizam: ili putovanja. Rodčenkov jedini boravak izvan Rusije je bio u Parizu, na nakoliko meseci tokom organizacije međunarodne izložbe 1925. Le Korbizije je intenzivno putovao po celom svetu još od najranije mladosti.
Upotrebni predmeti: kao demonstracija premostivosti vizuelnih preferenci na svakodnevnicu i njihove među-zavisnosti. Le Korbizjeov rad na kreaciji adekvatnog nameštaja za ‘mašine za život’ koje je projektovao rezultovao je u ručno izrađenim prototipima stolica sa delimično čeličnom konstrukcijom koji su od 1930. fabrički proizvođeni. Rodčenkovo interesovanje za praktičnu ulogu i funkciju umetnika kao i umetničkog rada u ovom smislu realizovalo se u izradi lampi za Caffe Pitoresque (1917.) i profesuri na katedri za dizajn u metalu i drvetu koju je držao na Vkhutemas školi pre njenog zatvaranja 1930.
Socijalna uloga arhitetekture: kao protivteža destrukciji (prvog svestskog rata) i put ka konstrukciji ‘futurije’. Unapređenje socijalnog stanovanja je jedan od glavnih smernica u celokupnoj karijeri Le Korbizijea. Rodčenko, sa svoje strane, je zbog favorizovanja praktične funkcije prostornih eksperimenata (kao u skici za New Kiosk, 1919.) kritikovan od radikalnijih avangardista a svoje stavove u ovom domenu najbolje je izrazio u projektu čitaonice (‘radničkog kluba’) za ruski paviljon na internacionalnoj izložbi u Parizu 1925. Rodčenko je eksperimente u prostoru istraživao kao čisto apstraktne i doživljavao ih uglavnom kao sferu ličnog razvoja.
Materijal: ili vrsta ekspresije. Dok je Le Korbizije najviše doprineo u revolucionarnoj upotrebi betona i čelika, Rodčenko se uglavnom koristio najosnovnijim materijalima: kartonom i drvetom, delom zbog nedostupnosti bilo čega ekskluzivnijeg u post-revolucijskoj Rusiji a delom zbog nezaustavljive težnje za rešavanjem svežih, novih problema, zbog koje je napuštao sve svoje projekte čim bi osetio da je dostigao zadovoljavajući nivo razrešenja.
Purizam: kao opozicija kubizmu. Prihvaćen i promovisan od strane Le Korbizijea (kao sinteza slikarstva, dizajna i arhitekture u npr. Pavillion de L’Esprit Nouveau u Parizu 1925.), Rodčenko ga je smatrao limitirajućim i bio prevashodno konstruktivista.
Posleratni period: ili kraj: Realizacijom projekata poput Unite d’Habitation, (Marsej, 1946.-1952.), Notre Dame-du-Haut (Ronchamp, 1950.-1955.) i La Tourette (Abresle, 1957.-1960.), Filipsovog paviljona na internacionalnoj izložbi u Briselu (1958.) i radom u Chandigarhu (1950.-1965.), Le Korbizije se ostvario na skali neuporedivoj sa Rodčenkovim ‘intelektualnim gladovanjem’ na koje su ga osudile političke okolnosti u Rusiji nakon 1930-ih sve do smrti 1956.
* Objavljeno u časopisu Kvart, br.8, u aprilu 2008.